Što sve čini naslovni vizual naše “FEŠTE!”? Što se to našlo na pozivnici, plakatu, headeru i naslovnici publikacije? Ni tu ništa nije slučajno!
1. Notni zapis Ivana Bozzottija
2. Recept za Trogirske rafijole
3. Trogirska ženska narodna nošnja
4. Svečana haljina
5. Privjesak u obliku srca
6. Ogledalo
7. Pozivnica na društveni ples Narodne glazbe Trogir
8. Gramofon
9. Jubilarna medalja u spomen na 200. obljetnicu Primišćenja
10. Tanjur
11. Boca – Braća Madirazza
12. Čaša
13. Fotografija Trogirki s karnevalskog plesa
14. Fotografija s proslave blagoslova barjaka društva “Berislavić”
15. Fotografija Trogirana koji nazdravljaju
16. Lovorov vijenac
17. Logo 60. obljetnice Muzeja grada Trogira
Pozadina na koju su smješteni ostali vizualni elementi je notni zapis Ivana Bozzottija s bilješkom “Allegro con fuoco” – što bi značilo da se navedena kompozicija treba svirati ne samo veselo, nego i vatreno! Upravo to je baza našeg slavljeničkog naslovnog vizuala – jer trogirske su fešte bile i vesele i vatrene. Pod vatrene, ne mislimo samo u prenesenom značenju, već i na običaj slavlja paljenjem vatre, vatrometima za pamćenje, vatrenim performansima, poput onog nazvanog “Požar zvonika” iz 1887. godine kojim se feštalo ustoličenje novog trogirskog opata Mate Zannonija:
Vrhunac proslave dogodio se navečer performansom „požar zvonika“ u izvedbi vrsnog pirotehničara Šimuna Rabisa. Novina Narod u izdanju od 29. ožujka 1887. piše: „Liepa naša plokata plivala je u pustoj svječavini sa žmulića, umjetničkih transparenata, svietionika. Najzamamnija bijaše loža, ukrašena svakovrstnim trobojnim uresjem razsvietljenim. Izticahu se još transparenti čitaonice, braće Madirazze i na obćinskoj kući. Bakljada sa plokate, pa kroz gradske ulice, bijaše veličanstvena. (…) Usavrši pako večernju zabavu vriedni piroteknik Šimun Rabis, sin viteza Ante, glasovitog strukovnjaka. Poznata je vrstnoća njegovih kriesova, kolovrata, ali one večeri nadkriliše svoju običnu ljepotu. Nije moguće mukom proći najljepšu točku njegova programa „požar zvonika“. (…) Glasbar zatrubi gasilački „alarm“ a lijepi zvonik S. Ivana poče se rumeniti od plamena žaca. Pa prameni plamena zaligaše kroz otvore, kroz prozore, sve više i više do pod kupe. I izpod krova crkvenog žarijaše se šala umjetnika. Prizor bijaše podpun, divan ali strašan. Pod zvonikom mnoštvo svieta okamenjeno, niemo, motrijaše parodiju najstrašnijeg elementa. Pa iznenada prolomi u jednodušni klik priznanja riedkom umjetniku. Djelo ono pokazuje u g. Rabišu mnogo umjetničkog uma, koji stvara i usavršuje nove izvorne prizore. On je one večeri zaslužio najljepšu pohvalu i najbolju preporuku. Mi bi ga morali imati u svim prigodama u pokrajini.“ (Fešta!, str. 21)
Na pozadinu se smjestila i jedna riceta – ona za Trogirske rafijole koju smo pronašli među arhivskim materijalom iz fonda Sentinella koji se čuva u Muzeju grada Trogira. Iako je zapisivač(ica) recepta navela “rafioli” bez “j”, trogirski su – “rafijoli” – s “j”. Piše o tome Duško Geić, a citira ga i katalog izložbe:
„Vaja vod omac skrivat da je u Trogir naziv za vo slako u ženski rod. Oto oće reć da se govori rafijola (prvo lice jednine) i rafijole (prvo lice množine) a ne rafijol odnosno rafijoli.” (Fešta!, str. 98.).
Recept je obojen u zelenu boju. Ni to nije slučajno! Naime, Trogirani su u povijesti izuzetno veliku pažnju pridavali kićenju grada zelenilom za vrijeme velikih svečanosti. Zbog toga je svoje mjesto na naslovnici našao i jedan lovorov vijenac! Primjerice, kada je kralj i car Franjo Josip I stigao u posjet Trogiru 25. lipnja 1891. godine, cijeli je grad bio okićen zelenilom. O tome piše Narodni list 1. srpnja:
„Ciela obala od početka do kraja, a takodjer i predgradje Čiovo i most, bijahu ukrašeni stupovim zelenilom obavitim i vjencima, nakićenim carskim i hrvatskim zastavam. Svi prozori kuća bili s prostrti svakakvim sagovim, Lloydovo društvo podiglo krasan slavoluk.“. Novina Narod 3. srpnja piše da je grad već dan ranije bio besprijekorno okićen: „Obje su lučke obale zelenilom urešenim stupovima, vijencima i mnogobrojnim zastavama okićene (…)”, a o tome svjedoče i sačuvane fotografije – dvije koje je snimio Tomaso Burato i jedna Antonija Jellasce: “Ove nam fotografije prikazuju opisane dekoracije: uzduž rive, na obali Žudike i čiovskog mosta bili su postavljeni stupovi zelenila nad kojima su vijorile zastavice, međusobno su bili povezani zelenilom po sredini kojeg je visio okrugli vijenac od zelenila. Zgrada mesarnice na Žudiki također je urešena girlandama od zelenila, s prozora kuća na obali vise svečani sagovi, uz obalu pred gradskim vratima postavljen je manji zelenilom okićeni slavoluk. Posebno je bogato bila urešena kula Vitturi – Lloydova poslovnica na kojoj su, uz zelenilo, bile zastave, sagovi i lampioni.” (Fešta!, str. 13-16)
Trogirani su se u svečanim prilikama svečano i odijevali. Kao “predstavnici” svečane odjeće na naslovnici “FEŠTE!” našle su se trogirska ženska narodna nošnja, vlasništvo gđe Katice Svaline i svečana haljina iz 1950-ih godina obitelji Sonjara – Karli koju je Muzeju grada Trogira donirala gđa Sina Karli. Dok je elegantna crna narodna nošnja na naslovnici urešena privjeskom u obliku srca iz 19. stoljeća, svečana haljina je “uokvirena” baroknim ogledalom, točnije njegovim zlatnim okvirom, koje je pripadalo obitelji Garagnin – Fanfogna, a dio je fundusa Muzeja grada Trogira. Navedeni predmeti pružaju vizualni uvod u poglavlje “Veštiti i vešte za fešte” koje piše o odjeći i modnim dodacima Trogirki i Trogirana – plemića, građana i pučana. Svečano su se Trogirani odijevali za crkvena i svjetovna slavlja, u toj su odjeći pohodili razne svečane akademije, koncerte i plesove, poput primjerice društvenog plesa Narodne glazbe Trogir održanog 18. veljače 1922. godine, čija pozivnica na naslovnom vizualu asocira na plesni aspekt trogirskih zabava i slavlja. Pozivnica je dio arhiva Narodne glazbe Trogir, ljubazno ustupljena za izložbu “FEŠTA!”. Trogirske je privatne zabave krajem 20-ih zasigurno obogaćivala i glazba s gramofona – stoga glazbeni aspekt, osim pozadine, naslovnica najavljuje fotografijom gramofona His Master´s Voice proizvedenog 1928. godine.
Crkvena slavlja na naslovnici predstavlja jubilarna medalja u spomen na 200. obljetnicu Primišćenja. Naime,
“koncem 17. stoljeća donesena je odluka prema kojoj se blagdan sv. Ivana Trogirskog osim 14. studenog treba slaviti i 4. svibnja, u spomen na Primišćenje – prijenos tijela sv. Ivana Ursinija u novu renesansnu kapelu. Bio je to izuzetno važan i svečan događaj u povijesti Trogira u kojemu su sudjelovale brojne delegacije i vjernici.” (FEŠTA!, str. 31)
Poglavlje “Našli lipi bokuni(ći) i bocuni(ći)” koje donosi kratke crtice o jelu, piću, svečanom stolu, pokoju ricetu… na naslovnici najavljuje porculanski tanjur, dio servisa koji je pripadao obitelji Sentinella. Bokun “bibiti” vizualno najavljuju boca od zelenog stakla s pečatom kružnog oblika na kojem piše “Braća Madirazza Trogir” koju je Muzeju darovala Fani Celio Cega te staklena čaša iste boje, dar Danice Bilić.
Fotografije ukomponirane u vizual prikazuju Trogirke snimljene na karnevalskom plesu 1954. godine (ustupio Marko Ivačić), mnoštvo Trogirana na glavnom gradskom trgu prilikom proslave blagoslova barjaka društva “Berislavić” 1910. godine te ulomak fotografije na kojoj Trogirani odjeveni u građanska odijela nazdravljaju (ustupila Jelena Buble). Prikaz njihova nazdravljanja uvodi u nezaobilazne “napitnice” i “nazdravice” o kojima, prilikom svečanosti, svjedoče brojni novinski izvještaji s trogirskih fešti, primjerice prilikom prve godišnjice ustoličenja narodnog općinskog upraviteljstva 1888. godine:
“U dvorani Narodne glazbe potom je bila priređena svečana „bratska i prijateljska“ večera na koju se odazvalo 68 uzvanika, a koju su u čast upraviteljstva i vijeća priredili članovi Narodne štionice. Glazba je svirala, „mlado društvo pjevaoca“ pjevalo rodoljubne pjesme, a vrhunac večeri bile su „napitnice“ i „nazdravice“ koje su održali vlč. Josip Sentinella, načelnik Špiro Puović, gospoda Stipčević i Zuviteo, g. Trumbić, kanonik Devecchio i svećenik Dragičević.” (FEŠTA!, str. 23.)
Naslovni vizual kojeg je dizajnirala Maja Maljković Zelalija, viša voditeljica odnosa s javnošću Muzeja grada Trogira, okupio je tek mali dio predmeta predstavljenih na izložbi i pratećoj publikaciji. Izložba je postavljena u povodu proslave 60. obljetnice osnutka Muzeja grada Trogira (zbog čega je na naslovnici obljetnički logo!) u njegovom izložbenom prostoru i Galeriji Cate Dujšin Ribar, gdje se može nabaviti i publikacija “FEŠTA!” – Što su i kako Trogirani slavili kroz povijest.*
Ulaz na izložbu je besplatan, a može se razgledati do 27. rujna 2023. godine.
*IMPRESSUM:
Izdavač: Muzej grada Trogira
Za izdavača: dr. sc. Fani Celio Cega, ravnateljica
Glavna urednica: Maja Maljković Zelalija
Autorice tekstova kataloga, kataloških jedinica, bibliografije, stručne koncepcije i likovnog postava izložbe: Aleksandra Bilić Petričević, viša kustosica, dr. sc. Fani Celio Cega, muzejska savjetnica, Daniela Kontić, kustosica dokumentaristica, Maja Maljković Zelalija, viša voditeljica odnosa s javnošću, Lujana Paraman, viša kustosica
Tehnička realizacija izložbe: Aleksandra Bilić Petričević, Neda Đogić, Daniela Kontić, Maja Maljković Zelalija, Lujana Paraman
Fotografije: arhiv Muzeja grada Trogira, Maja Maljković Zelalija, arhiv Narodne glazbe Trogir, arhiv DVD-a Trogir, album obitelji Milić, album obitelji Halbärth, zbirka Ljubomira Radića, obiteljski arhivi: Bakica, Buble, Celio Cega, Delalle, Giljanović, Ivačić, Jurjević, Maljković, Miše, Oplanić, Paraman, Rožić, Svalina, Vukman.
Lektura i redaktura: Maja Maljković Zelalija, Lujana Paraman
Grafičko oblikovanje: Neven Marin
Naslovnica: Maja Maljković Zelalija
Tisak: Dalmacijapapir Split
Realizacija izložbe i tisak kataloga omogućeni su sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Trogira, Turističke zajednice Grada Trogira, restorana Sv. Dominik i
cvjećarnice Hrvojka.
